PRENOSIMO.

RADIONICE

Radionice su najbolji način na koji Katedra može iskustvo i znanje prenijeti novim generacijama. U njima se ne uči samo slušanjem – djeca i mladi kroz razgovor, igru i praktičan rad upoznaju jezik, pismo, baštinu i umjetnost.

Grobnički kaštel pritom postaje prostor učenja izvan učionice. Ono što se u njemu radi nije samo usvajanje novih znanja, nego i neposredan susret s baštinom, umjetnošću i ljudima koji svoje znanje i iskustvo mogu prenijeti drugima.

Od samih početaka, uvidjeli smo potrebu za organizacijom radionica za djecu, mlade i odrasle. Ovisno o prigodama, tematski su se radionice razlikovale, ali svima je zajedničko bilo prenošenje ljubavi prema zavičaju, običajima i jeziku. Od Grobničkojesenskih dana i darovanih, do prigodnih radionica unutar manifestacija, obradili smo sve relevantne teme i družili se s generacijama školaraca, od kojih neki i danas vode Katedrine radionice baštine, jezika, glagoljice…

Posebno mjesto među našim radionicama često imaju one u kojima se znanje prenosi neposredno – iz ruku onih koji ga poznaju i koriste desetljećima u ruke onih koji ga tek upoznaju. Tako su davnih godina nastale i radionice pod nazivom “Najdraža na svitu je tepla, žujevita ruka” kroz koje su starije Grobničanke djecu učile ručnomu radu.

Ove radionice nisu samo učenje određene vještine. One su prilika za razgovor, druženje i susret generacija, a prenose i dio svakodnevnice koja bi bez takvih susreta lako mogla nestati.

Kad se baština može uzeti u ruke

Tradicijska glazba može se upoznavati slušanjem i razgovorom, ali posebno iskustvo nastaje kada se stara glazbala mogu uzeti u ruke i pokušati na njima zasvirati. U sklopu Grobničkojesenskih dana Katedra je organizirala radionice sviranja na tradicijskim glazbalima za grobničke osnovnoškolce. Djeca su tako upoznavala šurle, mih, dvojnice i sopele te učila osnove njihova sviranja.

Radionice je vodio etnomuzikolog mr. sc. Krešimir Galin, a interes učenika pokazao je koliko neposredan susret s tradicijom može biti poticajan. Umjesto da tradicijska glazbala ostanu samo predmeti o kojima se govori, djeca su ih mogla upoznati kroz vlastito iskustvo – slušajući, pokušavajući i stvarajući prve zvukove.

Glagoljica iz prve ruke

Glagoljica je važan dio kulturnog identiteta Hrvatske, a Grobnik je jedno od središta tihe pismenosti. Teško je glagoljicu približiti samo pričom o njenoj povijesti i značaju. Iz tog su razloga, radionice su prilika da se s glagoljicom polaznici sretnu na posredan način – upoznavajući povijest i otkrivajući pismo koje izgleda tako daleko i neobično, a nakon radionica im postaje blisko i razumljivo.

Radionice glagoljice se prilagođavaju različitim uzrastima, a bez obzira na način prenošenja znanja, djeca ne uče samo kako izgleda pojedino slovo. Uče da iza njega postoji jezik, knjiga, rukopis i čitava kultura pisanja koja je stoljećima bila dio života ovoga kraja.

…i sve ostalo što nas može nečemu naučiti

Radionice nisu uvijek imale istu temu niti isti oblik. Neke su bile posvećene umjetnosti, neke povijesti i baštini, neke književnosti, a neke su učile kroz igru i istraživanje. U različitim su se prigodama tako održavale likovne i povijesne radionice, susreti s književnicima, Bajkoteka, pa čak i escape room, a svaka je na svoj način otvarala prostor za učenje i stvaranje.

Na taj se način radionice prirodno prilagođavaju temi, dobi sudionika i prigodi. Nekad se crta i stvara, nekad sluša priča, nekad rješava zagonetka, a nekad razgovara s čovjekom koji svoje znanje i iskustvo prenosi drugima. Zajedničko im je to da se znanje ne prenosi samo riječima, nego kroz iskustvo i sudjelovanje.

Vjerojatno najizravniji način Katedrina djelovanja upravo su radionice. Povezujemo saznanja i baštinu s novim generacijama i to ne samo pukom pričom, već i, kad je to moguće, iskustvom, stvaranjem, razgovorom i druženjem.

Jer baština nije nešto što treba samo promatrati. Ona živi tek kada je netko ponovno uzme u ruke, ispriča, zasvira, napiše, nacrta ili jednostavno doživi.