Od zbirke do muzeja

Zavičajni muzej Grobnišćine nije nastao preko noći. Prvi predmeti počeli su se sustavno prikupljati još osamdesetih godina, a Etnografska zbirka svečano je otvorena u Kaštelu Grada Grobnika 14. lipnja 1992. godine. Nakon osnutka Katedre Čakavskog sabora Grobnišćine iste godine, briga o zbirci postala je jedan od važnih dijelova njezina djelovanja. Od početnih oko 220 predmeta zbirka je tijekom desetljeća narasla na više od 700 eksponata.

Predmeti koje danas nazivamo baštinom nekoć su bili dio sasvim običnog života: alat kojim se obrađivala zemlja, oprema za stoku i vinograd, predmeti iz kuhinje i kućanstva, proizvodi starih obrta, tekstil, glazbala, sakralni predmeti, fotografije i dokumenti. Upravo njihova svakodnevnost daje zbirci posebnu vrijednost – kroz njih se može iščitati način života ljudi Grobnišćine.

Godine 2020., u vrijeme pandemije, zbirka je zatvorena za posjetitelje. Počela je velika obnova prostora Galerije Kaštela, a prostori kojima se Katedra koristila morali su privremeno preuzeti drugu ulogu. Zbirka je tako, zajedno s umjetninama, dokumentima i arhivskom građom, postala privremeni depo.

Ponovnim otvaranjem obnovljene Galerije u prosincu 2023. počinje novo poglavlje.

Katedra Čakavskog sabora Grobnišćine pokrenula je intenzivne pripreme za ustroj Zavičajnog muzeja Grobnišćine, povezane s radom Galerije. Jedan od prvih velikih koraka je digitalizacija repozitorija te sustavna inventarizacija muzejske i likovne građe. U likovnom se depou nalazi oko 700 slika, instalacija i skulptura, pa je riječ o opsežnom poslu koji nadilazi jednostavno popisivanje predmeta.

U suradnji s Pomorskim i povijesnim muzejom hrvatskog Primorja Rijeka započeo je prijelaz na sustavni, muzejski način rada, uz stručne postupke i protokole potrebne za uređivanje i vođenje muzejskog fundusa. U tom procesu, Katedri stručno pomaže kustosica PPMHP-a Ivana Šarić Žic.

Istodobno se priprema nova interpretacija predmeta koji će ostati u stalnom postavu, dok će predmeti koji neće biti izloženi biti stručno evidentirani i arhivirani kao dio muzejskog repozitorija. Cilj nije samo sačuvati predmete nego omogućiti da svaki od njih dobije svoje mjesto, priču i kontekst.

Tako se zbirka koja je desetljećima rasla zahvaljujući predanosti pojedinaca, danas nalazi pred novim korakom: od zbirke koju treba sačuvati prema muzeju koji će tu baštinu moći sustavno čuvati, tumačiti i prenositi budućim naraštajima.

Nakon više od tri desetljeća od otvaranja prve etnografske zbirke, Zavičajni muzej Grobnišćine priprema se za svoje novo otvaranje – ovoga puta kao suvremeno organizirana muzejska ustanova.