POVIJEST

Grad Grobnik

Grad Grobnik se nalazi na vojno, gospodarski i prometno najpovoljnijoj točki Vinodola. Ovo se malo primorsko mjesto smjestilo na brežuljku gdje tisuću godina stare zidine s jedne strane miluje mediteranska klima i blagonakloni mu Kvarner, iznad kojega se isprepliću bajkovita brdašca s obiljem ljekovitoga bilja karakterističnih mirisa mediteranskoga podneblja, a s druge mu strane grobničke alpe, kao predvorje Gorskoga kotara daruju svjež kontinentalne klime. Tu se nebu propinje najzapadniji frankopanski kaštel nekadašnje Vinodolske knežije Grobnik, koji je 1225. godine izgrađen na rimskim temeljima. Na sjeverozapadu pogled s grobničkoga Kaštela puca na jedan krak limesa.

Grad Grobnik je stara gradska jezgra današnje Općine Čavle.

Prapovijest

Može se pretpostaviti kako je na položaju Kaštela i kapelice sv. Jelene zasigurno trebao biti gornji grad ili akropolsko naselje, dobro zaštićeno prirodnom strmom padinom i lako obranjivo u slučaju opasnosti, osobito s istočne i južne strane, slično naselju na Kastvu ili drugim gradinama riječke regije.

Dokaz o prapovijesnom razvoju Grobnika je nekropola Grobišće, podno Kaštela, i u rasporedu i rasteru naselja koje okružuju Kaštel. Na toj nekropoli zabilježeno je pokapanje od željeznog i antičkog doba pa sve do srednjovjekovnog razdoblja. Naselje se, prema svim analiziranim podacima, formira i organizira s nastupom punog željeznog doba u 7. stoljeću pr. Kr., kada se na prostoru šire riječke regije, sve do početnog 6. stoljeća pr. Kr., isprepliću najrazličitiji kulturni utjecaji.

U 4. je stoljeću Grobnik imao istaknutu funkciju unutar Claustrae Alpium Iuliarum, jer je dio tog obrambenog sistema tekao upravo Grobničkim poljem sve do Prezida. Pristup grobničkom gradu s jugoistoka, povrh ledine Grobišće, brani više stotina metara dug suhozidni bedem s nadzornim gomilama na Straži.

Srednji vijek do danas

Nakon nestanka Ilira, Grobnik je u rukama Gota i Franaka. Od 10. stoljeća pripada hrvatskoj državi, a od 1225. godine je u vlasništvu knezova Krčkih. Ime Grobnik i njegovi predstavnici se spominju 1288. godine u jednom od najznačajnijih pravnih dokumenata feudalne Europe, Vinodolskom zakonu, pisanom glagoljicom na hrvatskom jeziku. U 15. i 16. stoljeću život u Gradu Grobniku karakteriziraju silovite provale Osmanlija. Grobnik od Frankopana prelazi u ruke obitelji Zrinskih, koji, osim što obnavljaju Kaštel, grade dodatne zaštitne zidine oko njega, kako bi pojačali obranu od vatrenog oružja. Godine 1671. je vrlo bogati Grobnik opljačkan i predan austro-ugarskoj komori.

Kaštel Grobnik sazidan je u obliku trokuta, opasan zidom, učvršćen kulama i polukulama te dodatno zaštićen još jednim pojasom bedema. Fortifikacije su uglavnom građene od 15. do 17. stoljeća. U prizemlju juguzapadne kule nalazi se kapela sv. Jelene sa sačuvanim renesansnim portalom. U dvorištu Kaštela je gotički bunar s uklesanim grbovima Frankopana i knezova Krbavskih iz 15. stoljeća.

U neposrednoj blizini Kaštela je župna crkva svetih Filipa i Jakova, o kojoj su prvi zapisi iz 1105. godine. Ispod Kaštela se pak proteže Grobničko polje, na kojemu su 1241. godine Hrvati pobijedili Tatare, a čiji se prodori dalje od Grobničkoga polja nigdje u povijesti ne spominju. Na Grobničkome polju je od 1932. godine sportska zračna luka, a od sedamdesetih godina 20. stoljeća i Automotodrom Grobnik.

Knezovi Krčki / Frankopani

Više od pet stoljeća hrvatske povijesti nezamislivo je bez Frankopana. Bili su kneževi, banovi, potkraljevi i ratnici, podupiratelji umjetnosti i pjesnici. Iza njih su ostali zakoni, statuti i drugi važni dokumenti, zabilježeni na hrvatskome jeziku, glagoljičkim pismom. U njihovoj lozi bilježi se niz od 114 Frankopana u 17 naraštaja. Gospodarili su posjedima u današnjoj Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Sloveniji, Mađarskoj, Austriji, Italiji i Švedskoj.

Prvi je poznati član ove obitelji bio krčki knez Dujam (1118. – 1163.) koji je kao mletački podanik upravljao njihovim posjedima na Krku. U službu hrvatsko-ugarskih vladara Krčki knezovi su stupili u 13. st. Godine 1577., nakon smrti Stjepana, posljednjeg muškog člana ozaljske grane, temeljem ugovora između njega i Nikole Zrinskog, veliki je dio posjeda Frankopana pripao Zrinskima. Zahvaljujući obitelji Zrinski, grobnički je Kaštel preoblikovan u dvor.

Potkraj 16. st. preostala je još samo grana tržačkih Frankopana. Ova loza izumrla je smrću Frana Krste Frankopana (1643. – 1671.), pjesnika, senjskog kapetana i sudionika Zrinsko-frankopanske urote.

Valja razjasniti kako, kada i zašto knezovi Krčki postaju Frankapanima. Obitelj svoj vrhunac dostiže početkom 15. st., pod vodstvom kneza Nikole IV. (1352. – 1432.). Za njegove uprave, posjedi knezova Krčkih ponovno su u rukama jedne osobe. Tijekom gotovo trideset godina na čelu obitelji, knez Nikola aktivno je radio na njezinom političkom, gospodarskom i društvenom napretku i vršio važne dužnosti, poput one hrvatsko-dalmatinskog bana 1426. godine. Bio je pobožan i pomoću crkvenog patronata gradio je brojne crkve i kapele na našem području. Svoje posjede modernizirao je uvođenjem svećenika redovnika – franjevaca i pavlina, koji su svojim znanjem i sposobnostima modernizirali i unaprijedili njegove posjede. U svrhu promocije plemićkog podrijetla knezova Krčkih Nikola IV. je 1428. pribavio pravo korištenja prezimena Frankapan, koje je otkupio od rimske plemićke obitelji Frangipani, a ona je tvrdila da potječe od antičkog rimskog roda Anicija. Godine 1430. ishodovao je papinsku potvrdu srodstva s tom rimskom obitelji i postao prvi Frankapan. Njegovi nasljednici su nastavili nositi prezime Frankapan.

Crkva sv. Filipa i Jakova

Crkva sv. Filipa i Jakova sagrađena je 1105. godine i jedna je od najstarijih crkava na tlu Grobnišćine. Na brdu iznad Grobničkog polja crkva je dijelila burnu povijest naroda ovoga kraja i grobničkog kaštela, od uprave Frankopana i Zrinskih te mongolskih osvajanja do okupacije tijekom Drugog svjetskog rata.

Burna povijest ostavila je i bogat umjetnički trag u crkvi. Grbovi Zrinskih i Frankopana donose do sada nepoznate detalje i važni su za proučavanje hrvatske povijesti. Obnovljena propovjedaonica rad je umjetnika Michelazzia iz 18. stoljeća. Također, na samoj crkvi nalazi se nekoliko glagoljaških natpisa, koji govore o zbivanjima u Gradu Grobniku tijekom 16., 17. i 19. stoljeća, te bogato ukrašene grobnice koje potječu iz 1589. godine.

Godine 1572. dograđen je i zvonik, koji je kasnije restauririran barokno, jer je polovicom 18. stoljeća oštećen udarom groma. Zanimljivo je spomenuti da je crkva imala orgulje i pjevački zbor još 1852. godine, kada su za potrebe liturgije crkve orgulje napravljene u Ljubljani.

Svoj sadašnji izgled crkva je dobila krajem 16. stoljeća, a posljednja restauracija završena je 2008. godine.