GROBNIČKA ČAKAVŠĆINA-ZAŠTIĆENO KULTURNO DOBRO
REPUBLIKE HRVATSKE/NEMATERIJALNA BAŠTINA

Tragovi znakovi i smjerokazi 15.11.08.

tragovi, znakovi i smjerokazi


Čavle, 15. studenoga 2008.

Znanstveni skup

GROBNIŠĆINA: TRAGOVI, ZNAKOVI I SMJEROKAZI

upriličen unutar znanstveno-stručno-kulturne manifestacije Grobnička jesen 2008.
Skup se održava u Čavlima 15. studenoga 2008. u 10 sati
Vrijeme izlaganja ograničeno na 20 minuta
PROGRAM ZNANSTVENOG SKUPA
KATEDRE ČAKAVSKOGA SABORA GROBNIŠĆINE
GROBNIŠĆINA: TRAGOVI ZNAKOVI, SMJEROKAZI

Početak rada u 10 sati

Otvorenje skupa:

predsjednik Katedre Čakavskoga sabora za Grobnišćinu 
   Stanislav Lukanić
- Načelnik Općine Čavle Željko Lambaša
- Voditeljica skupa: – dr. sc. Iva Lukežić

Izlaganja:

1. Akademik Lujo Margetić: Pučani (kmetovi) na primorskim posjedima Zrinskih s osobitim obzirom na Grobnik

2. Dr. sc. Željko Bartulović: Zbivanja 1918. - 90. obljetnica raspada Austro-Ugarske monarhije i početka talijanske okupacije

3. Mr. sc. Manon Giron: Školstvo na Grobnišćini u doba Banovine Hrvatske

4. Akademik Petar Strčić: Grobnišćina 1941. godine u povijesno-
-memoarskoj interpretaciji dr. Slavka Komara

RASPRAVA I.

5. D. Ciković, I. Jazbec, M. Jerman, L. Kunda: Župna crkva Sv. Bartola u Cerniku i njezina oprema

6. Mr. sc. Krešimir Galin: Svirka na dvocjevne flaute - vidulice na Grobnišćini u Hrvatskoj i šire

7. Nensi Čargonja Košuta: Sufiksalna tvorba imenica muškoga roda u grobničkome govoru 20. stoljeća

8. Iva Lukežić: Što, kamo i kuda nakon knjige o Grobničkom govoru 20. stoljeća?

RASPRAVA II.

Akademik Lujo Margetić



PUČANI (KMETOVI) NA PRIMORSKIM POSJEDIMA ZRINSKIH S OSOBITIM OBZIROM NA GROBNIK

Grobnička općina je imala bitno drukčiju strukturu podavanja od drugih vinodolskih općina, izuzev male Trsatske općine. Uspoređuje se visina opterećenja grobničkih i trsatskih kmetova i, s druge strane, visina opterećenja pučana-kmetova na području drugih vinodolskih općina. Dolazi se do zaključka da je pojedino kmetsko kućanstvo na Grobniku bilo blaže opterećeno nego u drugim vinodolskim općinama, ali da je na Grobniku postojao neuobičajeno složeni sustav podavanja pa se istražuje razlog tih grobničkih specifičnosti. Konačno, istražuje se i specifičnost pojma kmet, koji u Vinodolu, zajedno s Grobnikom, ima značenje koje odudara od uobičajenog značenja te riječi u hrvatskoj pravnoj povijesti.

Izv. prof. dr. sc. Željko Bartulović



ZBIVANJA 1918. - 90. OBLJETNICA RASPADA AUSTRO-UGARSKE MONARHIJE I POČETKA TALIJANSKE OKUPACIJE

Sredinom srpnja 1918. osnovano je Narodno vijeće za Rijeku i Sušak, a potom dolazi do burnih političkih te dijelom vojnih zbivanja u gradu (“jelačićevci”). Grobnišćina i primorje postali su sastavni dio Države SHS 29. listopada 1918. kada je Narodno vijeće postalo organ vlasti novonastale države.

Tijekom studenoga srpske su postrojbe ušle u grad, ali ubrzo dolazi do talijanske okupacije. već 16. studenoga dolazi do talijanske okupacije. Talijanska okupacija temelji se na mirovnom ugovoru s Austro-Ugarskom od 3. studenoga 1918. Srpske postrojbe nisu se pozvale na ove odredbe iako su one i njima davale pravo na okupaciju u ime Antante. Ugovor je priznavao mjesne organe vlasti, ali Narodna vijeća nisu bili redoviti organi vlasti u Austro-Ugarskoj, već nepriznatoj Državi SHS. Pitanje je kako obrazložiti zbivanja sukladno pravilima međunarodnog prava, raspada države te nastanka novih organa koji pretendiraju postati legalnima te postojanja dosadašnjih organa vlasti.

Slijedi razdoblje “danuncijade” 1919. do 1920., sklapanja Rapallskog ugovora 1920. i osnivanja Riječke države, ali talijanska okupacija potrajala je do sklapanja Rimskog ugovora 1924. Razvidna je težnja talijanskog iredentizma za ovim područjem kao i nedostatak interesa srbijanskih političara za zapadne, hrvatske krajeve.

Ključne riječi: Grobnišćina, Austro-ugarska, Država SHS, okupacija, 1918.

Mr. sc. Manon Giron



ŠKOLSTVO NA GROBNIŠĆINI U DOBA BANOVINE HRVATSKE

Velik dio vrela koji bi upotpunili gradivo za potpunu povijest školstva na Grobnišćini uništio je talijanski okupator po svome dolasku u ove krajeve 1941. godine. No, ipak je ostao sačuvan sasvim mali dio građe iz doba Banovine Hrvatske koji se čuva u Hrvatskome školskome muzeju u Zagrebu. Tako se moglo fragmentarno rekonstruirati školstvo na Grobnišćini u vrijeme Banovine Hrvatske.

Banovina Hrvatska uspostavljena je 26. kolovoza 1939. godine a istoga dana objavljena je i Uredba o Banovini Hrvatskoj. Nastala je spajanjem Savske i Primorske banovine, te pridruženjem kotareva s većinskim hrvatskim stanovništvom iz susjednih banovina. Zbog široke zasebne organizacije vlasti na zakonodavnom, upravnom i sudskom planu imala je značajna obilježja državnosti i stoga je ovo gradivo iznimno značajno za proučavanje toga razdoblja hrvatske povijesti. Za prvog Bana Banovine Hrvatske imenovan je dr. Ivan Šubašić.

Uredbom o Banovini Hrvatskoj bile su određene i njene nadležnosti, među kojima su bili trgovina, industrija, školstvo (Banovina Hrvatska. Odjel za prosvjetu), poljoprivreda, pravosuđe i socijalna politika. U nadležnosti države ostali su vanjski poslovi, vojska, policija i vanjska trgovina. Ostalo je sporno financiranje nove upravne jedinice, pa je o tome donesena posebna uredba 30. ožujka 1940. godine. Od tog časa, pa do 10. travnja 1941. g. Banovina Hrvatska ima svoju zastavu i grb. Zastava je čista crveno-bijelo-plava trobojnica, a grb je štit s dvadeset pet izmjeničnih crvenih i bijelih četvrtastih polja. Isti takav grb je bio opet službeni hrvatski amblem od 25. srpnja 1990. do 21. prosinca 1990. godine.

U to su doba na Grobnišćini radile škole u Ratuljama, Podhumu, Grobniku, Cernik-Čavlima, Orehovici i Jelenju.

Akademik Petar Strčić



GROBNIŠĆINA 1941. GODINE U POVIJESNO-MEMOARSKOJ INTERPRETACIJI DR. SLAVKA KOMARA

Sjećanje je veoma važna komponenta u radu historiografa, odmah iza vrela, a pogotovo kada memoarist još i komentira svoja i tuđa sjećanja te djela znanstvenika. Utoliko je važnija knjiga dr. Slavka Komara o Sušaku i njegovome području 1941., objavljena 1986. a zbog važnosti sadržaja pretiskana 2008. godine. U njoj ima važno mjesto i Grobnišćina jer se 1941. godine našla gotovo u žiži početaka II. sv. rata cijele Zapadne Hrvatske. U tome je aktivno sudjelovao i S. Komar, po ocu Riječanin, a podrijetlom Istranin, u početku kao opunomoćenik, a potom i voditelj KPH u Sušačkome kotaru; toj upravnoj zajednici pripada i Grobnišćina, a voditelji KPH tadašnjega Hrvatskoga primorja bili su uglavnom Grobničani. Oni su imali veliko, negativno iskustvo s kraljevsko-talijanskim fašistima u susjedstvu, pa su veoma oštro slobodarski i nacionalno-hrvatski nastrojeni, te - vjerojatno - bez znanja KPH u Topolovama nastojali organizirati jedan od prvih partizanskih odreda u već okupiranoj Jugoslaviji. Kad je - uskoro - KPH preuzela organizaciju i vodstvo NOP-a, Grobničani su u 1941. godini i dalje masovno sudjelovali u NOR-u, dajući među prvima i ljudske žrtve. O svemu tome govori S. Komar kao kreator događanja i svjedok zbivanja, ali i kao kritičar drugih memoarskih pa i znanstvenih djela, dajući visoko priznanje slobodarskoj Grobnišćini.

Danijel Ciković, Iva Jazbec, Mateja Jerman, Lucija Kunda



ŽUPNA CRKVA SV. BARTOLA APOSTOLA U CERNIKU I NJEZINA OPREMA

Župna crkva sv. Bartola apostola u Cemiku sagrađena je 1909. na mjestu starije građevine koja najvjerojatnije postoji već od početka 16. stoljeća. Riječ je o skladnom objektu građenom u neogotičkom stilu koji je raščlanjen u tri broda. Projektant je Juraj Chvále. Zanimljiva je usporedba sačuvane projektne dokumentacije s izvedenom sakralnom građevinom.

U crkvi se nalaze tri oltara u historijskim stilovima. Glavni, kameni oltar je izradio I. Rubeša sa Sušaka te se, najvjerojatnije, može datirati u vrijeme podizanja nove crkve. Bočni, drveni, oblikom istovjetni oltari podignuti su 1911. godine. Od opreme župne crkve u Cerniku valja još istaći oltarnu palu iz 1886. koja prikazuje mučeništvo sv. Bartola, liturgijsko suđe koje mahom treba datirati u početak 20. stoljeća te bogatu zbirku istovremenog liturgijskog ruha. Posebno su zanimijivi vješto slikani scenski elementi za podizanje Božjeg groba u Velikom tjednu.

Mr. sc. Krešimir Galin



SVIRKA NA DVOCIJEVNE FLAUTE “VIDULICE” NA GROBNIŠĆINI
U HRVATSKOJ I ŠIRE


Nakon prikaza dva grobnička svirača dvocijevnih flauta “vidulica”, Brdara i Antuna Bana (u prilogu je videosnimka) uz analizu glazbene strukture, autor komparativno prikazuje taj tip glazbala u Hrvatskoj (u Slavoniji, Hrvatskom Zagorju, na Baniji, u Istri i Dalmaciji). Uz to glazbalo je vezana i jedinstvena simbolika sačuvana samo u Hrvatskoj. Autor komparativno razmatra glazbene osobine dva osnovna tipa dvocijevnih flauta (bordunski tip i tip paralelnih intervala) i kod drugih naroda (Grka, Bugara, Makedonaca, Ukrajinaca, Slovaka i Čeha - kod Slovenaca u Beloj krajini) i osobito u Italiji (u Kampaniji, Kalabriji i Beneventu). Na temelju određenih osobina glazbe, glazbala, tonskih nizova i simbolike, autor rekonstruira migracijski put (seobu) prahrvatskog etnosa.

Nensi Čargonja Košuta



SUFIKSALNA TVORBA IMENICA MUŠKOGA RODA U GROBNIČKOM GOVORU 20. STOLJEĆA

Rad predstavlja početak sustavnog proučavanja tvorbe riječi u grobničkome govoru (20. stoljeća).

Teorijske se postavke tiču pojmovlja i termina u vezi s odrednicama: tvorba riječi, tvorbeni uzorak semantička analiza/preobličivanje riječi, tvorbeni nastavci, tvorbeni načini, sufiksalna tvorba...

U radu se nastoji dati sustavan pregled tvorbenih obrazaca i tvorbenih nastavaka za imenice s gramatičkom kategorijom muškoga roda koje su Grobničani tijekom 20. stoljeća koristili u svojoj svakodnevnoj komunikaciji. S obzirom na širinu građe i količinu tvorbenih nastavaka, pozornost je trenutačno usmjerena na samo jedan od tvorbenih načina: sufiksalnu tvorbu. Imenice se prikazuju po skupinama i uspostavlja se paralela s hrvatskim standardnim jezikom.

Dr. sc. Iva Lukežić



ŠTO, KAMO I KUDA NAKON KNJIGE O GROBNIČKOM GOVORU 20. STOLJEĆA?

U prilogu se sažeto iznose sadržaj i značenje netom objavljene monografske knjige “Grobnički govor XX. stoljeća (gramatika i rječnik)”. Podrobnije se razmatraju pitanja svrhe i smjerova budućih jezikoslovnih istraživanja grobničkoga govora, te neke mogućnosti praktične primjene sadržaja uvrštenih u knjigu.