GROBNIČKA ČAKAVŠĆINA-ZAŠTIĆENO KULTURNO DOBRO
REPUBLIKE HRVATSKE/NEMATERIJALNA BAŠTINA

GROBNIŠĆINA


 

U starijim se tekstovima sreću nazivi: Grobničko polje i Grobnik kao ime jednog mjesta.
Poštujući jezični osjećaj većine Grobničana i njihovo pravo na izbor imena područja na kojem žive, a uzimajući u obzir činjenicu da toponim ne mora biti književnojezičnog lika, preporučujem na prvom mjestu uporabu čakavskog lika tog naziva: GROBNIŠĆINA.
(dr.sc. Iva Lukežić, Novi list lipanj 1992.)


Grobnišćina, Grobinština, Grobinšćina, Gromišćina….?

 U vrijeme  pripreme za  osnivanje ustanove u kulturi (1991./1992.)  – današnje Katedre Čakavskoga sabora za Grobnišćinu, zamolili smo dr.sc. Ivu Lukežić, danas professor emeritus Sveučilišta u Rijeci, za analizu naziva grobničke ustanove; Grobinština, Grobniština, Grobnišćina ili Gromišćina? Koji je od tih oblika jezično pravilan, i koji preporučiti? Profesorica Lukežić je odmah ustvrdila da su, što se jezika tiče, u hrvatskom jeziku pravilna sva četiri oblika, uz detaljno objašnjenje:
„Pod pojmom hrvatskog jezika podrazumijevamo i hrvatski suvremeni jezični standard (suvremeni hrvatski književni jezik) i suvremene organske (narodne, konkretne) govore na terenu, koji mogu biti čakavski, kajkavski i štokavski. Pod pojmom hrvatskog jezika razumijevamo i još ponešto, no to za ovu raspravu nije bitno. Od četiri naziva za isti pojam dva pripadaju standardnom (književnom) jeziku, a dva čakavskom narječju hrvatskog jezika. U standardnom su (službenom, književnom) suvremenom jeziku pravilni oblici Grobinština i Grobniština. Prvi je oblik tvoren od osnova grob- i sufiksa –inština (doduše, dr. Stjepan Babić, vodeći hrvatski stručnjak za tvorbu riječi, navodi u svojoj najnovijoj knjizi da je sufiks –inština zabilježen samo u primorju: Grobinština), a drugi je oblik tvoren od osnove grobnik- sufiksa –ština, pri čemu je došlo do stanovitih glasovnih mijena (reduciran je –k- da bi se izbjegla netipična konsonantska skupina –kšt-), pa je konačan rezultat u prvom slučaju Grobinština, a u drugom Grobniština.

Oba su čakavska oblika Grobnišćina i Gromišćina tvorena od osnove grobnik- i čakavske varijante sufiksa –šćina, pri čemu je također došlo do glasovnih mijena: reduciran je –k- da bi se izbjegla netipična konsonantska skupina –kšć- pa je zbog toga konačan oblik Grobnišćina, no moglo je biti i drugih mijena: skupina -bn- zamjenjuje se skupinom –mn - Gromnišćina. Ispadanjem suglasnika n nastao je oblik Gromišćina, uobičajeno u Kastavštini.  
Ipak, koji oblik preporučiti? Možemo li dati prednost oblicima standardnog jezika, barem u službenoj upotrebi?
Poštivanje osjećaja ljudi
Što se toponima tiče, službeno se nazivlje ne drži čvrstih pravila: jednom su kao službeni uzeti oblici iz standardnog jezika, a drugi put oblici iz narodnih govora. Primjerice:
za s
lužbene su nazive uzeti književnojezični oblici Rijeka, Rječina (a nisu uzeti oblici ovdašnjih narodnih govora: Rika/Reka, Ričina/Rečina), a s druge su strane službeni oblici Crikvenica, Selce, Svilno, Orihovica, uzeti iz narodnih čakavskih govora (književnojezični oblici imena tih mjesta morali bi glasiti: Crkvenica, Seoce, Sviono, Orahovica).
Dakle, rukovodimo li se u preporuci kriterijem što je kakvo u književnom jeziku, a što u narodnim govorima, nećemo, što se toponima tiče, brzo ni lako stići do potrebnih odgovora. Moguće je argumente potražiti drugdje, među samim Grobničanima. Većina s kojima sam o tome razgovarala tvrdi da je njihovu jezičnu osjećaju i iskustvu bliži oblik Grobnišćina jer da su takav oblik čuli od svojih starijih, a da im se i inače čini najbližim njihovu jeziku. Oni tvrde da oblik Gromišćina rabe njihovi susjedi Kastavci, ali ne Grobničani. (I Trsaćani, ali i zato jer je Grad Grobnik, a ne Grad Gromik, kao što je i nogometni klub osnovan 1932. godine NK „Grobničan“, a ne NK „Gromičan“ – (Bravo naši stari! Op.ur.).
Neki pak Grobničani prihvaćaju naziv Gromišćina, tvrdeći također da su ga čuli od starijih i da im je po osobnom jezičnom osjećaju blizak. Ako različiti ljudi s jednakim uvjerenjem i argumentima tvrde to što tvrde (a tvrde oprečno), kako im proturječiti?
U jednom su Grobničani jednodušno suglasni: odbijaju naziv Grobinština, a za naziv Grobniština mogu dometnuti da se i ne rabi. Osobno držim da je čitava ta dvojba novijeg datuma. Sva su četiri naziva nastala tek u 20. stoljeću nakon novije podjele na administrativna područja koja je zatim valjalo imenovati.

U starijim se tekstovima sreću nazivi: Grobničko polje i Grobnik kao ime jednog mjesta.
Poštujući jezični osjećaj većine Grobničana i njihovo pravo na izbor imena područja na kojem žive, a uzimajući u obzir činjenicu da toponim ne mora biti književnojezičnog lika, preporučujem na prvom mjestu uporabu čakavskog lika tog naziva: GROBNIŠĆINA“.

 

Osnivajući Katedru Čakavskoga sabora za Grobnišćinu uvažili smo ovo stručno tumačenje s osjećajem odgovornosti prema izvornoj grobničkoj čakavici, tim više što je njezina zaštita bila jedna od temeljnih zadaća buduće ustanove sa ciljem proglašenja ovog drevnog oblika hrvatskoga jezika zaštićenom nematerijalnom baštinom Republike Hrvatske u budućnosti, što je 2012. godine i ostvareno.